Kemijska svojstva volframa

Na sobnoj temperaturi, slično kao krom i molibden, volfram ne nagriza atmosfera. Na visokim temperaturama, međutim, postaje osjetljiviji na koroziju, reagirajući s mnogim nemetalima i često stvarajući intersticijske i nestehiometrijske proizvode. U prisutnosti oksidacijskih sredstava kao što su KNO3 ili KClO3, rastaljena lužina brzo nagriza volfram i stvara WO4²⁻.

Iz perspektive skupine kroma kojoj volfram pripada, Mo i W su vrlo slični jedan drugome i pokazuju značajne razlike od najlakšeg elementa, Cr. To se uglavnom ogleda u relativnoj stabilnosti njihovih oksidacijskih stanja, koja se kreću od +6 do -2. Gore je spomenuta stabilnost oksidacijskih stanja u ovoj skupini. Nadalje, iako je krom (VI) sklon stvaranju oksipolikiselinskih aniona, njegova je raznolikost daleko manja nego kod polimolibdata i polivolframata. +5 i +4 oksidacijska stanja uglavnom se manifestiraju kao nestabilni intermedijeri za krom; dok za molibden i volfram, oni osiguravaju vrlo važnu kemiju vodene otopine. Najstabilnije oksidacijsko stanje kroma je +3, a njegova koordinacijska kemija, koja proizlazi iz njegove simetrične t2g³ konfiguracije, po zastupljenosti je druga nakon kobalta (III), dok nema odgovarajućeg dijela u kemiji molibdena ili volframa.